Pismo koje nikada neće biti poslato
unknownwritter | 05 April, 2017 12:07
Ćao! Znam da se nismo videli i nismo popričali u međuvremenu, ali želim da znaš, da sam jako mnogo razmišljala u poslednje vreme... i ... želim da znaš da mi nedostaješ. Žao mi je zbog svega što se desilo i želim ponovo da te vidim. Upravo...mi nedostaješ. Upravo...mi nedostaješ. Tako je čudno da nekog koga sam tako dobro znala, da je sada potpuni stranac za mene. Ponekad mi prodje čitav dan da ne razmišljam o tebi, da li i ti tako? Većinu vremena dopustim sebi da zaboravim...jer je tako lakse... valjda. Ali onda, tako, nađem nešto, fotografije, poklone, blesava ljubavna pisma koja smo navikli da dajemo jedno drugome i puna težina izgubljenog se slama na mene. Deo mene želi da te ponovo vidi, da te ponovo drži, ljubi ali svi ti osećaju postaju prazne misli. Kada pogledam nazad, sada, setim se da ljubav nije uvek onakva kakva se čini, da je prosto lako zaboraviti, ali ne kajem se. Imali smo razlog za raskid, i on je ispravan, kao i uvek ali nazad, na početku, nije nam potreban ni jedan razlog da se zaljubimo već samo to uradimo. Razlozi dođu na kraju, i sve od tada ima veze sa razlozima... i to je dobro. Znači da ću jednog dana naći nekog kome neću morati reći zbogom, ali... baš nedostaje voleti nekoga i da vam ljubav bude uzvraćena. To je sve. Nadam se da su stvari dobre kod tebe. Nadam se da je sve sjajno. Nadam se da si pronašao svoju ljubav. To je sve ono naše, što nikada ne mpže biti. Samo mali deo mene se nada da si zapamtio kako je bilo, pre svih mogućih razloga. I da... nedostaješ mi... takođe...